Archive for March, 2007

10
Mar

last.fm top list :)

Eto i mene u krugu ljudi sa po 10.000 pesama u profilu na last.fm-u. :) I to za manje od dva meseca. Sta da kazem sem da bez muzike ne mogu da se probudim, da radim i da mislim. :) Zivela muzika! :)

last.fm

09
Mar

Pesma nas je odrzala

Zadnjih par dana sam u fazonu ozivljavanja starih muzickih uspomena tako da cu danas da vas smaram malo sa tim. :) Pokusacu da vas sprovedem kroz moje muzicko detinjstvo, pubertet i zrelo doba. Nadam se da vam nece biti dosadno. :)

Odrastao sam uz majku koja je obozavala muziku tako da se ta ljubav prenela i na mene. Secam sa popodneva kada smo se veseili i igrali u dnevnoj sobi uz Stonse i Madonnu (dok je jos nesto i valjala, znaci sredina 80-ih). Prvi samostalni izleti u istrazivanje muzike bili su sa nepunih 8-9 godina, ’89. i ’90. uz MTV koji je tek otvoreni Treci Kanal velikodusno prenosio. I, verovatno na iznadjenje vecine ljudi koji me znaju, privukao me Rap, muzika koju sada ne mogu da podnesem. Ali u to vreme rap je bio nesto sasvim novo za mene i mozda se neko nece sloziti ali tadasnji rap je imao malo dodirnih tacaka sa ovim sto sto se danas zove rap. U to vreme rap se uglavnom svodio na politicki angazovane tekstove dok su takvi danas vrlo retki i glavna tema su kajle, kola, bunde i gola dupeta (ovo poslednje je i zanimljivo u pocetku :), ali sve ima meru!). Elem, pocetkom ’90-ih su vladali mirni i happy hitovi tipa ‘De La Soul – Me, Myself and I‘ i ‘Jazzy Jeff & Fresh Prince (aka Will Smith) – Summertime‘. Ali ono sto me je stvarno privuklo su bili ‘Public Enemy‘ sa svojim surovo iskrenim politickim tekstovima. Secam se kako sam kao opcinjen gledao spotove ‘Can’t Truss It‘ i ‘Fight the Power‘ i iako mi u to vreme znanje engleskog jezika nije bilo dovoljno dobro da razumem cele tekstove spotovi su pruzali dovoljno jasnu sliku da ih i dete od 9 godina razume. Koliko bi samo rap bio bolja muzika da su nastavili tim stopama. Ali izgleda da tih ’90-ih dizelaska kultura brzih pistolja nije bila popularna samo kod nas. :)

Ta rap avantura je kratko trajala. Vrlo brzo sam otkrio cari jedne druge muzicke grane koja me je drzala malo duze. Metal je zavladao mojim zivotom. :) Pocelo je vrlo naivno, koketirajuci sa klasicnim Heavy Metalom (jel neko rekao ‘Iron Maiden‘? :)). Ima nesto vrlo mracno i buntovnicko kod metal kulture i to je ono za cim svaki pubertetlija traga, tako da sam se ja, kao istaknuti pripadnik te grupacije, vrlo brzo nasao u svemu tome. Vremenom mi je Heavy Metal postao previse slab i bas u pravo vreme sam nasao ‘Metallicu‘. Sa uzivanjem sam po ceo dan vrteo ‘Kill ‘em All‘, ‘Ride the Lighting‘ i ‘Master of Puppets‘, sve dok nisam cuo njihov ‘Black‘ album i totalno se razocarao. Uopste mi nije jasno kako jedan tako dobar bend moze sebi da dozvoli da padne tako nisko. No, to je vec neka druga prica, da nastavim. Pokusavam da se setim sta sam jos slusao od Trash Metala ali mi nesto ide. A da, ‘Sodom – Persecution Mania‘ je bio mnogo dobar album. Vremenom sam poceo da slusam i Speed Metal, ‘Slayer‘ i ‘Testament‘, ali to me nije mnogo drzalo. Verovatno zbog ruznih vokala. Fuj! Paraleno sa Speed Metalom otkrih i Death Metal. E to je vec bila ljubav na prvi pogled. ‘Sepultura‘ je bila prvi Death Metal bend koje sam cuo. Albume ‘Schizophrenia‘ i ‘Arise‘ i danas pustim ponekad, mada mislim da nije vise muzika ta koja koja mi se svidja nego uspomene na koje me asocira. Elem, uz ‘Sepulturu‘, u to vreme su bili aktuelni i ‘Death‘, ‘Mortification‘, ‘Canibal Corpse‘, ‘Deicide‘, ‘Brutal Truth‘ i naravno (Dzej :)) ‘Napalm Death‘.

Negde ’93. godine dogodio se potpuni prevrat. Burazer je doneo kuci ‘The Exploited – Singles Collection‘. Kao i mnogima, i meni je ovo bio prvi Punk album koji sam cuo. Ne mogu da opisem moje iznenadjenje i odusevljenje dok sam slusao prve rifove onoga sto ce postati moja zivotna ljubav. Jednostavne melodije od tri-cetiri rifa u kombinaciji sa ljutim vokalima i politickim tekstovima cine savrsenu kombinaciju za energicnu muziku koja nosi jednu vrlo pozitivnu poruku. Ne secam se tacno kako je sve teklo nakon ‘Exploited-a’, verovatno su tu bili i klasici tipa ‘GBH‘, ‘Toy Dolls‘ i slicni. Ali vremenom sam ulazio sve dublje i dublje u Punk vode. Imao sam srecu da mi je i burazer bio zainteresovan za iste stvari tako da smo zajedno slusali muziku, pravili fanzine i sve ostalo sto ide uz underground DIY punk scenu. Bendovi koje sam upoznao u tom periodu su mi i danas jedni od omiljenih bendova. ‘Discharge‘, ‘Oi Polloi‘, ‘Minor Threat‘ (bend koji je pokrenuo citavu HardCore scenu), ‘Bad Religion‘. I nesto kasnije ‘Disaffect‘, hrvatski ‘FakOfBolan‘ i ‘Nula‘, ‘Pennywise‘, ‘No Fun At All‘, ‘H2O‘, itd. Od domacih bendova najvise sam gotivio Kraljevacku Punk/HC scenu koja je u to vreme zarila i palila. Ko se ne seca ‘Hocu? Necu!‘ i ‘Totalnog Promasaja‘ ne zna sta je propustio. :)

AnarchyOno sto razlikuje Punk od ostalih muzickih pravaca nije toliko muzika koliko ideje koje ga nose. Iako neki to tesko mogu da zamisle, ali osnovne ideje na kojima se Punk zasniva su jednakost, nenasilje i racionalno razmisljanje. Nenasilje: u vreme najgoreg rata 1993. godine izlazi kompilacija pod nazivom ‘Preko zidova nacionalizma i rata’ na kojoj se nalaze anti-ratne pesme 7 bendova iz citave exYU. Mozete samo zamisliti koliko je hrabrosti trebalo izdati tako nesto u to vreme. I to nisu radile neke izdavacke kuce vec su se bendovi sami organizovali. Racionalno razmisljanje: hm, recimo samo da sam se naglas smejao ortacima koji su se gusili u dimu opojnih trava i nekih mnogo gorih supstanci, a u isto vreme slusajuci ‘Totalni Promasaj – Droga! Zasto?‘ i ‘Disaffect – Slow Death‘. :) Jednakost: ‘Migthy Mighty Bosstones‘ imaju jedan jako lep stih “It’s not where you come from, It’s more where you’re going”. Ko shvati shvatice. :) Muzika je samo podloga za promovisanje tih ideja, tako da ponekad i nije bas kvalitetna, ali kada naviknete uvo to ne predstavlja problem. :)

Flower PunkAko ste uspeli da dodjete do ovde, verovatno se pitate sta sada slusam. Vrlo jednostavno, sve sto sam slusao u proteklih 14 godina (Punk/HC era :)) slusam i sada. Ta smesa je obogacena nekim novim bendovima i pravcima. Na primer, trenutno su mi pojedini Scremo/Emo HC bendovi jako gotivni. Na primer, ‘This Day Will Burn‘ koje kad cujete prosto osetite kako se atmosfera oko vas menja i ‘Tristan Tzara‘ sa svojom odlicnom obradom stare srpske narodne ‘Come on Jane‘. :) I naravno, moje veliko otkrice u poslednjih par godina, ‘Lude Krawe‘ i hrvatska ‘Mikrofonija‘. U duhu pravog DIY Punk-a, njihove albume mozete skinuti sa njihovih sajtova. :) Ma ustvari, evo vam ovde po jedna pesma. :) ‘Lude Krawe – Blindiran‘ / ‘Mikrofonija – Nemoj za mnom‘.

Eto, nadam se da nisam previse smorio. :)

PS: Ovako dug tekst nisam napisao jos od srednje skole. :)